[Strofa 1]
Brojim dane, stojeći s spakiranom torbom
Nakupljena tuga već gotovo ne staje
Napokon, među nebeskom prostranošću vidim vrt, odmah iza krila
Mama, pogledaj kroz prozor, vraćam se kući
Vraćam se kući
Vraćam se kući
Vraćam se kući

[Refren]
Bez obzira na to kako to može izgledati
Nikada neću pripadati ovom gradu
More ljudi, drugo sunce
Planine betona me ne zanimaju
Ne zovu me kući

[Strofa 2]
Jer došao sam izdaleka, došao iz sredine mora
U srcu oceana imam cijeli svoj život
Stvaram svoj put, misleći na povratak
Svom domu, otoku, svijetu, Madeiri
Ako ti objasnim riječ po riječ
I dalje nećeš razumjeti tu bol koja me guši
Usamljеnost koja me progonila u trenutku odlaska
Nosim mir, znajući da se mogu vratiti
Mama, poglеdaj kroz prozor, vraćam se
[Refren]
Bez obzira na to kako to može izgledati
Nikada neću pripadati ovom gradu
More ljudi, drugo sunce
Planine betona me ne zanimaju
Ne zovu me—
More ljudi, drugo sunce
Planine betona me ne zanimaju
Ne zovu me kući