[Tekst pjesme "Kodeks"]

[Producer Tag]
Glazba Krešo Bengalka

[Refren]
Braća su reperi, u istom vrtlogu živimo da bi nam uspile
Iskrene nakane koje nam preziru dežurne lokalne tupine
Pripadnost istima uvik nas uzdiže više od ikoje sudbine
Zato su zavisne panjine volju za smislom odavno izgubile

[Strofa 1]
Buvare, zatvori, pritvori, zabrane, uvjetne, kaznene prijave
Na svakom dokumentu nikad potpisali nismo im ničije izjave
Ulica posluje, kodeks odlučuje kome se vrata otključaju
Svakom šta kazni nas vraćamo najmanje trostruko, u svakom slučaju
Šutnja isključivo vadi nas iz krive predodžbe društva i vrimena
U startu, u korijenu stali smo na crtu, istog smo sumnjivog imеna
Iz istog razloga brojčano moćniji, lančano vezani čvrsto smo
Zakonu, pravilu, odredbi, ustavu, gađali u oko prstom smo
Prkosni oduvik, od prije poznatе gradske smo tvrde inatlije
Nikad pitomije, branimo svoje grlatije, nema empatije
Boksevi puni terapije, Adidas šuškavci, skakavci, ćakije
Čopori mlađih hijena po cesti se vuku da tuku pijanije
Nema normalnije, samo bolesnije glave nam trunu al svjesnije
Nije debilnije, naprotiv, sranje je puno kompleksnije
Čela se ozare, lisice duplaju, usta se smijulje grezije
Pobjede, porazi, život nam prolazi, ulice dišu opreznije
[Refren]
Braća su reperi, u istom vrtlogu živimo da bi nam uspile
Iskrene nakane koje nam preziru dežurne lokalne tupine
Pripadnost istima uvik nas uzdiže više od ikoje sudbine
Zato su zavisne panjine volju za smislom odavno izgubile

[Strofa 2]
Primaj pa uzimaj, na ler i na ruke, u svoga brata i čovika
SNB alphica, subotom casual košulja, blišti lovorika
Glava bljedolika, obrijan do kože, zalisci kvrgavog tjemena
Ovdi se nikome ne kači sa vođom novoga urbanog plemena
Sjemenja, šuškanje kremena, pražnjenje do zadnje, na sutra ne čeka
Kilowat i po mi njemačkih baseva grmi u džipu iz gepeka
Iz crne torbice vibrira Galaxy papci me zovu da ponovim
U većem omjeru umiksam, klepim pa siđem da isto im posolim
Smatraj to riješenim, zgibove podignem, sidnem na kauč da zafrulim
Rizlu kad raširim duža od šala je, džemper mi smrdi po kapuli
Živim ka šamar na obrazu uhljeba, ispravne kmice me žicaju
Radar za naivne upaljen zauvik, senzori u mozgu blinkaju
Klozet drogerija, briše se špijunka, novi je minut mušterija
Toliko zvonim da stalno je prazna mi od oba moba baterija
Krema najvjernija kremi najvjernijoj, poznat po spiki iskrenijoj
Mala kad iz škole dođe mi, skuvam joj manistru, pijat operi joj
U sobi najmračnijoj najzadimljenijoj napravim pismu jebenijom
Visim s gospodom posebnijom, zračimo kemijom masu otmjenijom
Priču ti pravim ugodnijom, glavni u igri sam masu strastvenijoj
Počastim blitvom te masu zelenijom, u točki sam najuzvišenijoj
[Refren]
Braća su reperi, u istom vrtlogu živimo da bi nam uspile
Iskrene nakane koje nam preziru dežurne lokalne tupine
Pripadnost istima uvik nas uzdiže više od ikoje sudbine
Zato su zavisne panjine volju za smislom odavno izgubile

[Završetak]
Ali jednako tako; nedopustivo da se smiješamo, ajmo to tako uvjetno reć, u jedan koktel u kojem će doć do situacije da će hrvatski policajac pucati iz pištolja u masu koja ga napada. Dakle, to je jednostavno nešto što je do te mjere nenormalno i pogrešno. Da se svak mora jako dobro zapitat gdje je pogriješio da do toga dođe?