Krešo Bengalka
Bipolar Benghazi
Lica ne memoriran, ni kako ko se preziva
U startu sam kodiran da nikome ne persiram
Ne pitam jel smijem, ni šta je, čije, di je
Ugovor je s logikom raskinut od prije
Grad je split zoo, šporka posla, tvrde šije
Tvoje je da pronaðeš a moje je da skrijem
Krema iste čudi u isti tren se budi
Da nismo bili miševi nebi bili ljudi

Da nismo bili miševi nebi bili ljudi
Da nismo bili miševi nebi bili ljudi
Da nismo bili miševi nebi bili ljudi
Da nismo bili miševi nebi bili ljudi

Mirišem na smrad crnji nego chad, nema labavo
Tol'ko reka za sеbe, da neznaš ko sam zapravo
Imam dug staž, zbog kojeg vrsno smotam blaž
Svе šta kažem stoji, cili život mi je laž
Koliko me znaš, nebitno je da mi baklju daš
Bez negativnog prefiksa, ništa mi nema draž
Ne marim za druge, al' radi sebe ne kiksan
Mažem spid, dimin garu, srića da se ne fiksan
Emotivan s oružjem, na buku osljetljiv sam
Na sve ono šta drugi nisu, ja uvrijedljiv sam
Oko droge štedljiv sam i više oko ničeg
Ako imaš sriće, mjestimično promjenjiv sam
Najslaðe se smijem iza leđa kad se smijem
Realno, nemam prike a kamoli prije
Asu nemam srca kad te u mozak prcam
Dim me takne samo kad je heptima štrcan
I kad blitvu frca san, i sada kad je ne frcam
Svejedno minjam brojeve, i po gradu se ne vrzmam
Kad ti kažem da me neznaš, samo tad te ne zezam
Svaku vezu s normalnim odavno sam prereza
Sve je naopako, volim cvit, mrzim cili svit
Kad me neko zove na ulici ja se ne trzam
Tonem al' se ne grcam, sa kauča se ne mrdam
Sprdam svih čak i onda kada se ne sprdam
Da nismo bili miševi nebi bili ljudi
Da nismo bili miševi nebi bili ljudi
Da nismo bili miševi nebi bili ljudi
Da nismo bili miševi nebi bili ljudi

Sheme g šesnaest meni su ispod časti
Izrasta sam u neman, u glavi sam presta rasti
Ulijem dva deca vode i tablete zamutin
U ekipu banem vam i svaku priču gasim
Bipolar benghazi, dimim njok masni
Čim na cestu ugaziš, u moju mrižu pa si
Omladinu trujem dok ka kočijaš psujem
Ne tribaš mi ništa reć unaprid te čujem
Živim taj trap, teške droge, lake kuje
Solin klis kaštela i felge dvaest duje
U društvu s nekom klinkom mažem spiki sinko
Rap game don king dope game don vinko
Oblačim se loše, moda mi je ubij bože
Nikad nisi slutija da neko vako puknit može
Mic check mic check jedan dva
Moja dijagnoza je cila ova stvar
Radin dar-mar, ukučani trezvenog me ne vide
U ulici ne sreću me zato jer me predvide
Laži mi se proziru, noge su mi kraće
Ćaća viče mater plače, pisme kruva dat će
Veće bine ne penju me zato jer se verem
Na studijskim albumima u dnevnom se derem
U kafane sidam samo kad me časte karticom
Tamo pričam sa sobom ili s konobaricom
Da nismo bili miševi nebi bili ljudi
Da nismo bili miševi nebi bili ljudi
Da nismo bili miševi nebi bili ljudi
Da nismo bili miševi nebi bili ljudi

After mi je prerada, solo doma paka sam
Svi me manje slušaju jer sam veća nakaza
Kalam vespu sa nogara, dignem ručku ćoka
Još se držim uspravno al' pitanje je dokad
Nisam gleda titanic, neznam šta je jetrva
Nova roba u kvartu samo mene ne drma
Nikome se ne krpam da se nebi nadrka
Na semaforu gasiram samo kad se ne trkam
Podočnjak do kolina, osmijeh mi je gaziran
Jedino mi utata u gradu besu plasira
Šuplju priču masiram s nogu iza grade
Crven sam ka orela jer navijam za zadnje
Šetam se po parkingu i glumim aristotela
Pamtim samo minuse jer me savjest pojela
Šta se tiče repova njuška sam okorjela
Ako ikad prodam se upast ću u opela
Palim se na guranje, piva svaki dogovor
Imenik ka stadion, stan mi je ka kolodvor
Prečica je okolo, plaćan samo polovno
Gledam samo filmove koje gledam ponovo
Kad je sudar u kvartu, uvik se namontiram
Vrebam tuðe nezgode jer mi to imponira
Liti donje majice nosim istetoviran
Ne idem u svatove da se ne eksponiran
Da nismo bili miševi nebi bili ljudi
Da nismo bili miševi nebi bili ljudi
Da nismo bili miševi nebi bili ljudi
Da nismo bili miševi nebi bili ljudi