Daj iskreno priznaj mi, kad ti je sinoć stao lift
Reci mi što ti je to trebalo da razbiješ ogledalo
Nije te bilo strah, ostati bez zraka
Ti nisi lup'o o vrata, nego si reko sebi Bogu hvala
Na parku draga bez signala, na parku bitka tišine jer ti nitko ne zna ime

Neugodna navika samoće, jedan govori što hoće
A ti ovakav bez konteksta tu nisi ništa extra
Neugodna navika tišine, ne mari ti za ime
Što se vani tako kurči, ovdje prazno zvuči

Zar ti je smetalo, jedno ogledalo a u njemu tvoja slika
Podbradak bez podanika, što uopće od kravate troši vrijedne sate

Neugodna navika samoće, jedan govori što hoće
A ti ovakav bez konteksta tu nisi ništa extra
Neugodna navika tišine, ne mari ti za ime
Što se vani tako kurči, ovdje prazno zvuči